IPSC je skraćenica od International Practical Shooting Confederation, u prijevodu Međunarodna Konfederacija (Savez) Praktičnog Streljštva i opće prihvaćeni je termin i naziv za atraktivni, dinamični i uzbudljivi streljački šport – praktično streljaštvo.
Nastanak i razvoj
IPSC je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama u Kaliforniji sredinom 50-tih godina, kao rezultat rada legendarnog majstora borbenog pucanja pukovnika USA Armije Jeffa Coopera i FBI instruktora na programu obuke u rukovanju vatrenim oružjem pripadnika policijskih agencija USA. Uvidjevši koliko je neadekvatna tadašnja obuka policajaca u rukovanju odnosno korištenju vatrenog oružja kroz crne ishode realnih vatrenih obračuna na ulicama USA-e, navedeni tim se okuplja, sjedinjujući višegodišnja iskustva, u potrazi za pravim odgovorom i sa jednim ciljem -osmisliti program obuke koji će na najbolji način pripremiti i osposobit djelatnike službi da mogu udovoljiti zahtjevima koje pred njih postavlja situacija preživljavanja u vatrenom obračunu. Iako su već tada postojale škole i razne teorije „borbenog pucanja“, po prvi puta se najraširenija mišljenja (i realna iskustva) pokušavaju sjediniti u jednu cjelinu. Krajnji rezultat su tečajevi-seminari koji su pred strijelca postavljali izazov da simuliranu metnu situaciju, predstavljenu u vidu poligona, riješi u što kraćem vremenskom trajanju, koristeći oružje u kalibru prihvatljivom za službenu uporabu, uz naravno, što bolje pogotke na meti. Vještine kao što su brzo povlačenje oružja iz futrole ili ladice, brza izmjena spremnika ili prepunjavanje revolvera, gađanje mete u pokretu, pucanje iz različitih pozicija, gađanje pokretnih meta i slično, počinju sve manje predstavljati izazov i postaju stvar rutine odnosno savladanih vještina.
Ovi tečajevi-seminari smatraju se početkom modernog IPSC-a kao streljačkog športa, iako to nije bila generalna ideja.
U zemlji koja Ustavom jamči pravo svakom građaninu da posjeduje oružja za osobnu zaštitu nije bilo teško pobuditi interes i građana – civila za ove vidove tečajeva-seminara pa čak i kao obične rekreacije, te se ubrzo broj ljubitelja ovih pucačkih izazova povećava, održavaju se prva natjecanja, iskustva i utisci šire se i izvan granica USA. U svibnju 1976. godine u Missuriju, USA, održava se prva Međunarodna skupština na kojoj je zvanično i oformljena organizacija IPSC-a s Jeff Cooperom kao počasnim Predsjednikom. Usvojeni su i prvi Pravilnici i procedure o sigurnoj uporabi oružja kroz koje je i osigurano striktno pridržavanje i dosljednost konceptu preciznosti, snage i brzine kao ravnopravnih elemenata ovoga športa te je proglašeno i kao misija ovoga športa, sa latinskim nazivom Diligentia-Vis-Celeritas (DVC).
Dalji razvoj IPSC športa je bio jako progresivan. Međunarodna Asocijacija danas na listi članova ima 81 Regiju, redovno se održavaju svjetska Prvenstava, Evropska, međunarodna natjecanja-mečevi. Usavršavaju se Pravilnici za čije se dosljedno provođenje brinu članovi Sudske organizacije, broj strijelaca i zaljubljenika konstantno se povećava. Mnogi proizvođači oružja, municije i opreme već odavno za ciljanu korisničku grupu imaju i razvijaju namjenske modela oružja i municije, što više nego dovoljno govori o ugledu koji IPSC uživa. Koliko se IPSC izgradio kao streljački šport najbolje govore riječi čovjeka od kojeg je sve i poteklo, Jeff Copera, kada je odlučio da napusti dužnost Predsjednika komentirajući to činjenicom da je „ovo (IPSC) otišlo daleko od onoga što je zamišljao“. Dakle za relativno kratak vremenski period IPSC se razvio u moderan i atraktivan streljački šport. Ipak kada na našim prostorima kažemo „streljaštvo“ sve nas to asocira na liniju strijelaca koji gađaju statične mete na određenoj udaljenosti pokušavajući da upute hitac što bliže centru mete, uz duboku koncentraciju i smirenost ne žureći i slično. Pomalo dosadno, zar ne?! , rekli bi.
Za razliku od klasičnog, športskog streljaštva, praktično streljaštvo je nešto sasvim drugo i daleko je od dosadnog! Osnova IPSC-a je preciznost, snaga, brzina! Kako je ovo dakle sama bit IPSC-a pojasnićemo elemente ponaosob.
Elementi IPSC-a
Preciznost u IPSC-u se ogleda i priznaje kroz različite bodovne zone na meti. Što je manja zona koju strijelac pogodi više bodova, naravno. Mete u IPSC-u su izrađene od kartona i u toj boji. Najčešće se koristi klasična meta (classic) sa tri bodovne zone, A (Alfa), C (Čarli) i D (Delta). Rub mete, u širini od 0,5 centimetara smatra se nebodovnom zonom i pogodci u ovu zonu se ne boduju. Koriste se i metalne mete, koje su predviđene da padnu ili se prevrnu kada su pogođene i računaju se kao jedan pogodak najviše vrijednosti. Pogodak u određenu zonu IPSC mete nosi propisanu brojnu vrijednost, u zavisnosti od snage i kalibra metka kojim strijelac puca.
Ove bodovne zone na IPSC klasičnoj, papirnatoj meti nisu male pa se neupućeni često zapitaju šta je tu izazovno, posebno kada vide metu postavljenu na distanci od npr. 3 metra.
Izazov je u tome da je pogodite u što kraćem vremenskom periodu, toliko kratkom da se mjeri u stotinkama. Vrijeme se uvrštava u kalkulaciju rezultata i na taj način se priznaje i elemenat brzine u IPSC-u. Kada govorimo o trećem elementu, snazi, govorimo o snazi metka, kalibra koji koristi strijelac. Pravilnik decidirano propisuje minimalne dimenzije metka (9×19), prečnik zrna te faktor snage koji mora imati da bi bio priznat (računa se pomoću formule = brzina zrna u stopama puta težina zrna u greinima kroz tisuću). Ova tri elementa su ravnopravna, od jednake važnosti i čine ga jedinstvenim (i atraktivnim) streljačkim športom u svijetu. Kako to sve izgleda u stvarnosti, zapravo je jako teško i opisati ali probajte zamisliti, posebno dizajniran poligon (metnu situaciju), odnosno kako se naziva u IPSC-u, stejdž (stage-engl.) na kojem strijelac rješava određenu metnu situaciju, namjenski dizajniranu za svaki poligon, koristeći se oružjem u „jačem“ kalibru, u nastojanju da sve mete pogodi i prepreke savlada u što kraćem vremenu. Metalne padajuće mete, pokretne, nestajuće, prepreke poput raznih barikada, vrata, nezgodno pozicionirani otvori kroz koje se mora pucati, kaznene mete, sakrivene mete koje samo djelomično izviruju, i tako dalje, su sve uobičajene pojave i rekviziti na jednom IPSC stejdžu. I sve to pod stalnim nadzorom suca (Range Officer) koji koristeći se posebnim elektronskim uređajem-tajmerom bilježi vrijeme nastupa strijelca, pazi na proceduralne i sigurnosne propuste. Vrijeme se očitava sa posljednjim ispaljenim metkom, a tajmer se koristi i za davanje start signal, kada, nakon aktiviranja daje i specifičan zvučni signal.
Komentari dopušteni